Uvod
Nakon parlamentarnih izbora na Kosovu očekivalo se da će politički fokus biti usmeren na formiranje novih institucija, uspostavljanje održive parlamentarne većine i stvaranje uslova za izbor predsednika Kosova, čime bi bila okončana višemesečna institucionalna blokada. Umesto toga, politička i parlamentarna kriza dodatno je produbljena, dok proces konstituisanja institucija i dalje ostaje neizvestan. Paralelno sa odsustvom napretka u formiranju novih institucija, u javnom prostoru sve veću pažnju zauzimaju pitanja koja neposredno utiču na međuetničke odnose i bezbednosnu situaciju, posebno na severu Kosova. Odluke i postupci Vlade u tehničkom mandatu otvorili su niz osetljivih tema koje su izazvale snažne reakcije lokalnih zajednica, civilnog društva, ali i međunarodnih aktera.
Jedan od najupečatljivijih primera predstavljaju aktivnosti u vezi sa uklanjanjem objekata u području jezera Gazivode u opštini Zubin Potok. Ovaj proces izazvao je zabrinutost lokalnog stanovništva, pokrenuo intenzivnu javnu debatu, naišao na reakcije međunarodnih zvaničnika i rezultirao organizovanjem javnog dijaloga između građana, institucija i međunarodnih predstavnika. Reakcije koje su usledile pokazale su da ovo pitanje prevazilazi isključivo imovinsko-pravni okvir i da ima potencijal da dodatno utiče na poverenje između zajednica i institucija.
Istovremeno, odluka koja se odnosi na povratak srpskih tužilaca otvorila je novu institucionalnu i političku krizu. Ovakav razvoj događaja dolazi u trenutku kada su, uz posredovanje Evropske unije i drugih međunarodnih partnera, postojala očekivanja da će biti stvoreni uslovi za postepenu reintegraciju srpskih predstavnika u pravosudni sistem Kosova. Umesto očekivanog napretka, otvorena su nova pitanja o održivosti prethodno postignutih dogovora i kredibilitetu procesa normalizacije.
U takvim okolnostima, politička agenda sve manje je usmerena na rešavanje institucionalne krize, a sve više na pitanja koja imaju potencijal da dodatno opterete međuetničke odnose i prodube postojeće društvene i političke podele. To potvrđuje da produžena institucionalna blokada ne predstavlja samo ustavni i politički problem, već sve izraženije utiče i na bezbednosnu situaciju, vladavinu prava i poverenje građana u institucije.
Polazeći od ovakvog konteksta, analiza razmatra navedene događaje kroz prizmu vladavine prava, pravne sigurnosti, institucionalne odgovornosti i ostvarivanja osnovnih prava sa posebnim fokusom na položaj srpske zajednice na Kosovu. Iako se odnose na različite oblasti javnih politika i institucionalnog delovanja, analizirani slučajevi ukazuju na zajedničke sistemske izazove koji prevazilaze pojedinačne događaje i otvaraju šira pitanja o doslednoj primeni zakona, funkcionisanju institucija i zaštiti prava nevećinskih zajednica. Analiza se zasniva na zaključcima okruglog stola održanog u Centru građanske energije (CEC), koji je organizovala NVO Aktiv, kao i na analizi javno dostupnih informacija, zvaničnih saopštenja, relevantnih pravnih akata, medijskih izveštaja i drugih događaja koji su usledili tokom pripreme ove analize. U delu koji se odnosi na pristup informacijama korišćeni su i nalazi monitoringa informacionog okruženja tokom parlamentarnih izbora na Kosovu 2026. godine, koji je sproveo Aktiv.
Posebna pažnja posvećena je transparentnosti institucionalnog postupanja, dostupnosti efikasnih pravnih sredstava, blagovremenom i nediskriminatornom informisanju građana, kao i doslednoj primeni važećeg pravnog okvira. Upravo ovi elementi predstavljaju osnovne pretpostavke pravne sigurnosti, odgovornosti institucija i izgradnje poverenja građana u javne institucije, posebno u politički i bezbednosno osetljivim sredinama.
Vladavina prava, procesne garancije i institucionalna odgovornost
Pitanje vladavine prava nametnulo se kao jedna od centralnih tema tokom postizbornog perioda, pre svega kroz rasprave o načinu na koji institucije primenjuju svoja ovlašćenja, obezbeđuju procesne garancije i odgovaraju na navode o mogućim zloupotrebama. Iako su slučajevi koji su obeležili ovaj period različiti po svojoj prirodi, zajedničko im je to što su otvorili širu raspravu o institucionalnoj odgovornosti i poverenju građana u rad javnih institucija. Najviše pažnje privukli su događaji tokom i nakon obeležavanja Vidovdana na Gazimestanu 28. juna 2026. godine. Policijsko postupanje prema pojedinim učesnicima manifestacije, uključujući ograničenja u vezi sa unošenjem nacionalnih obeležja, privođenja više lica i navodi o fizičkom i psihičkom maltretiranju pojedinih privedenih, postali su predmet javnih rasprava koje su prevazišle okvire samog događaja.
U fokusu diskusije nije bilo samo pitanje zakonitosti pojedinačnih policijskih postupaka, već i funkcionisanje mehanizama institucionalne kontrole. Kao važan korak ocenjena je odluka Policijskog inspektorata Kosova (PIK) i Institucije Ombudsmana o pokretanju postupka povodom navoda o postupanju policijskih službenika tokom Vidovdana. Istovremeno, deo učesnika izrazio je rezervu u pogledu njihove efikasnosti, ukazujući na ranija iskustva u kojima slični postupci nisu rezultirali jasnim institucionalnim epilogom.
Pojedini učesnici kritikovali su međunarodnu zajednicu zbog, kako su ocenili, izostanka pravovremenih i konkretnijih reakcija na događaje koji su otvorili pitanja primene vladavine prava. Izraženo je mišljenje da bi doslednije i odlučnije reagovanje međunarodnih aktera moglo doprineti jačanju poverenja javnosti u mehanizme institucionalne odgovornosti.
Organizacije civilnog društva sa severa Kosova zajednički su reagovale povodom policijskog postupanja, pozivajući nadležne institucije da ispitaju navode o eventualnim povredama ljudskih prava, proporcionalnosti primenjenih mera i poštovanju procesnih garancija. Tokom izrade ove analize dodatnu pažnju javnosti privukli su navodi političara iz Leposavića, Vladimira Radosavljevića da su mu pripadnici Kosovske policije zabranili ulazak na Kosovo preko prelaza Jarinje. Ovaj potez izazvao je nove reakcije organizacija civilnog društva i ponovo otvorio pitanja transparentnosti policijskog postupanja, zaštite procesnih prava i efikasnosti mehanizama institucionalne kontrole.
Posmatrani zajedno, slučajevi analizirani u ovom poglavlju ukazuju na to da pitanje vladavine prava nije ograničeno na zakonitost pojedinačnih odluka, već obuhvata i način na koji institucije sprovode svoja ovlašćenja, obezbeđuju procesne garancije i odgovaraju na navode o mogućim nepravilnostima. Predvidivost institucionalnog postupanja, efikasni mehanizmi kontrole i transparentnost rada nadležnih organa predstavljaju ključne pretpostavke za jačanje poverenja građana u institucije i doslednu primenu principa vladavine prava.
Imovinska prava i pravna sigurnost
Pitanja vladavine prava i institucionalne odgovornosti razmatrana u prethodnom poglavlju posebno su došla do izražaja u sporovima koji su se odnosili na upravljanje zemljištem i rušenje objekata u području jezera Gazivode. Ovi sporovi otvorili su pitanja koja prevazilaze pojedinačne imovinske sporove. U središtu javnih rasprava nisu bila isključivo vlasnička prava nad konkretnim objektima, već i pravna sigurnost, predvidivost institucionalnog postupanja i mogućnost građana da efikasno ostvare svoja procesna prava.
Posebnu pažnju privukli su slučajevi uklanjanja vikendica i drugih objekata u naselju Čečevo. U javnim raspravama izražena je zabrinutost zbog načina sprovođenja pojedinih postupaka, naročito u pogledu neblagovremenog obaveštavanja vlasnika, nedostupnosti odluka nadležnih institucija i nemogućnosti ostvarivanja prava na pravni lek. Bez prejudiciranja zakonitosti pojedinačnih odluka, upravo su pitanja transparentnosti procedura i procesnih garancija dominirala diskusijama o ovom slučaju.
Dodatni uvid u različita pravna i institucionalna tumačenja pružila je javna diskusija održana u Zubinom Potoku u organizaciji konzorcijuma Syri i Vizionit, EduTask i NVO Aktiv. U raspravi su učestvovali predstavnici lokalne samouprave, javnog preduzeća „Ibar-Lepenac“, pravni stručnjaci, organizacije civilnog društva i vlasnici objekata, razmatrajući pravni osnov za postupanje institucija i pitanja nadležnosti u području jezera Gazivode.
Diskusija je ukazala na postojanje različitih tumačenja pravnog okvira i obima prava vlasnika objekata. Pojedini učesnici ocenili su da uklanjanje objekata ne bi trebalo sprovoditi bez prethodno okončanih odgovarajućih sudskih ili drugih zakonom propisanih postupaka, ističući da je dostupnost delotvorne sudske zaštite jedan od osnovnih elemenata pravne sigurnosti i zaštite imovinskih prava.
Pitanje zaštite imovinskih prava dobilo je na značaju i nakon dešavanja u kampu Rezala, gde su organizacije civilnog društva zatražile pojašnjenje pravnog osnova za postupanje Kosovske policije prilikom pružanja asistencije predstavnicima javnog preduzeća „Ibar-Lepenac“. U zajedničkom saopštenju pozvale su nadležne institucije da javnosti učine dostupnim informacije o postojanju odgovarajućih sudskih ili izvršnih odluka, dok su od međunarodnih organizacija zatražile da razmotre usklađenost postupanja institucija sa principima vladavine prava i zaštite privatne svojine. Time se pitanje zaštite imovinskih prava proširilo i na pitanje transparentnosti postupanja institucija i njihove odgovornosti u sprovođenju administrativnih odluka.
Tokom završne faze izrade ove analize započeto je uklanjanje još jedanaest vikendica u području Gazivoda, čime su pitanja otvorena tokom javnih rasprava dobila dodatnu aktuelnost. Dalji razvoj događaja privukao je pažnju i međunarodnih aktera. Kancelarija Evropske unije na Kosovu, ambasade Ujedinjenog Kraljevstva, Nemačke, Francuske, Italije izrazile su zabrinutost zbog nastavka uklanjanja objekata u području Gazivoda, pozivajući nadležne institucije da obustave dalja rušenja dok se ne razmotre otvorena pravna pitanja i obezbedi puno poštovanje principa vladavine prava. U svojim reakcijama posebno su istakli značaj transparentnih procedura, zaštite imovinskih prava, dostupnosti delotvornih pravnih sredstava i dijaloga sa građanima. Ove reakcije dodatno su potvrdile da pitanja otvorena tokom javnih rasprava prevazilaze lokalni značaj i predstavljaju temu od šireg međunarodnog interesa.
Istovremeno, mediji izveštavaju o tome da su predstavnici javnog preduzeća „Ibar-Lepenac“ najavili nastavak aktivnosti uklanjanja bespravno izgrađenih objekata. Paralelno sa raspravama o zakonitosti postupaka, otvorena su i pitanja njihovih socijalnih posledica. Ministar za zajednice i povratak Nenad Rašić pozvao je građane pogođene uklanjanjem objekata da podnesu zahteve za stambeno zbrinjavanje, ukazujući da sporovi u vezi sa Gazivodama imaju posledice koje prevazilaze isključivo pravni aspekt i neposredno utiču na život pogođenih građana.
Posmatrani zajedno, slučajevi u području Gazivoda ukazuju da se pitanja imovinskih prava u postizbornom periodu nisu odnosila isključivo na status pojedinačnih objekata, već i na predvidivost institucionalnog postupanja, dostupnost pravnih sredstava i transparentnost administrativnih procedura. Dalji razvoj događaja i reakcije lokalnih i međunarodnih aktera potvrđuju da su upravo ovi elementi postali centralna pitanja šire rasprave o vladavini prava i pravnoj sigurnosti. Jačanje poverenja građana u institucije u velikoj meri zavisi od njihove sposobnosti da obezbede jasne procedure, doslednu primenu zakona i efikasnu zaštitu procesnih prava.
Institucionalna komunikacija i pristup pravima
Pristup tačnim, blagovremenim i razumljivim informacijama predstavlja jedan od osnovnih preduslova za ostvarivanje prava građana i njihovo ravnopravno učešće u javnom životu. U više slučajeva analiziranih tokom postizbornog perioda pokazalo se da izazovi nisu proisticali isključivo iz sadržaja pojedinih odluka ili zakonskih rešenja, već i iz načina na koji su informacije bile dostupne građanima, posebno pripadnicima srpske zajednice. Transparentna komunikacija institucija i dosledna primena jezičkih prava stoga predstavljaju važan element pravne sigurnosti i institucionalnog poverenja.
Pitanje dostupnosti informacija na srpskom jeziku posebno je potvrđeno i kroz monitoring informacionog okruženja tokom parlamentarnih izbora na Kosovu 2026. godine. Analiza je pokazala da, uprkos tome što su srpski i albanski službeni jezici na Kosovu, pristup informacijama nije bio u potpunosti ravnopravan. Na zvaničnoj internet stranici Centralne izborne komisije uočene su razlike između srpske i albanske jezičke verzije u pogledu dostupnosti dokumenata, statističkih podataka i informacija o prethodnim izbornim procesima.
Istovremeno su identifikovani tehnički nedostaci srpske verzije sajta, uključujući nefunkcionalne linkove, neažurne kontakt podatke, sadržaje koji nisu bili prevedeni, kao i slučajeve u kojima su pojedini dokumenti objavljivani sa zakašnjenjem ili nisu bili istovremeno dostupni na oba službena jezika. Istovremeno, monitoring je ukazao i na određene pozitivne pomake. Tokom izborne kampanje značajan deo sadržaja objavljenog na društvenim mrežama Centralne izborne komisije bio je dostupan i na srpskom jeziku, uključujući vizuelne materijale, video sadržaje i uputstva namenjena biračima. Ovakva praksa pokazuje da unapređenje višejezične komunikacije jeste moguće kada postoji odgovarajuća institucionalna pažnja i planiranje, ali da ona još uvek nije dosledno primenjena na svim zvaničnim kanalima komunikacije.
Značaj institucionalne komunikacije pokazao se i u drugim pitanjima analiziranim u ovom dokumentu. Tokom postupaka uklanjanja objekata u području jezera Gazivode, javne rasprave nisu bile usmerene isključivo na zakonitost pojedinačnih odluka, već i na pitanje blagovremenog obaveštavanja građana, dostupnosti relevantnih odluka i jasnoće obrazloženja nadležnih institucija. Ovi slučajevi ukazali su na to da kvalitet komunikacije predstavlja sastavni deo ostvarivanja procesnih prava, budući da mogućnost korišćenja pravnih sredstava u velikoj meri zavisi od pravovremenog i razumljivog informisanja građana.
Poseban značaj u tom procesu imaju mediji, koji predstavljaju jedan od glavnih kanala putem kojih građani ostvaruju pravo na informisanje. Transparentnost rada institucija ne podrazumeva samo objavljivanje informacija, već i njihovu dostupnost na oba službena jezika, blagovremeno odgovaranje na upite medija i dosledno pružanje informacija od javnog značaja.
Posmatrani zajedno, nalazi ukazuju da ostvarivanje prava građana ne zavisi isključivo od sadržaja zakona i institucionalnih odluka, već i od kvaliteta informacionog okruženja u kojem se ta prava ostvaruju. Dosledna primena Zakona o upotrebi jezika, istovremeno objavljivanje informacija na oba službena jezika, transparentna komunikacija i pravovremeno informisanje predstavljaju važne preduslove za jačanje pravne sigurnosti i poverenja građana u institucije.
Zaključak
Postizborni period na Kosovu obeležili su brojni događaji koji su otvorili pitanja od značaja za funkcionisanje institucija i položaj srpske zajednice. Iako su analizirani slučajevi obuhvatili različite oblasti – od postupanja institucija tokom obeležavanja Vidovdana na Gazimestanu, preko uklanjanja objekata u području jezera Gazivode, do pristupa informacijama i ostvarivanja jezičkih prava – zajednička karakteristika svih ovih slučajeva jeste da su ukazali na značaj vladavine prava, pravne sigurnosti i transparentnog institucionalnog postupanja.
Analiza pokazuje da poverenje građana u institucije ne zavisi isključivo od sadržaja pojedinačnih odluka ili zakonskih rešenja, već i od načina na koji se te odluke donose, obrazlažu i sprovode. Predvidivost postupanja, poštovanje procesnih garancija, dostupnost pravnih sredstava i blagovremeno informisanje građana predstavljaju ključne elemente pravne sigurnosti i doprinose jačanju institucionalnog poverenja.
Istovremeno, analiza ukazuje na to da izazovi u ostvarivanju prava često nisu posledica samo normativnog okvira, već i njegove praktične primene. Nedovoljno transparentne procedure, neujednačena institucionalna komunikacija i otežan pristup informacijama na srpskom jeziku mogu dodatno produbiti osećaj pravne neizvesnosti, posebno u situacijama koje neposredno utiču na svakodnevni život građana.
Reakcije domaćih organizacija civilnog društva, nezavisnih institucija i međunarodnih aktera pokazale su da su pitanja otvorena tokom postizbornog perioda prepoznata kao deo šire rasprave o vladavini prava, zaštiti ljudskih i imovinskih prava i odgovornosti institucija. To potvrđuje da unapređenje institucionalne transparentnosti, dosledna primena zakona i poštovanje prava svih zajednica predstavljaju važne pretpostavke za izgradnju poverenja i jačanje demokratskih procesa na Kosovu.
Preporuke
Na osnovu nalaza ove analize preporučuje se:
Institucijama Kosova:
· Obezbediti doslednu primenu principa vladavine prava i procesnih garancija u svim postupcima koji mogu uticati na prava građana.
· Unaprediti transparentnost institucionalnog odlučivanja kroz blagovremeno objavljivanje odluka, njihovih obrazloženja i informacija o dostupnim pravnim sredstvima.
· Dosledno primenjivati Zakon o upotrebi jezika, uz obezbeđivanje istovremene dostupnosti svih relevantnih informacija i dokumenata na srpskom i albanskom jeziku.
· Ojačati koordinaciju između centralnih i lokalnih institucija kako bi građani dobijali jasne, dosledne i pravovremene informacije o pitanjima koja utiču na njihova prava.
· Unaprediti komunikaciju sa medijima i građanima kroz redovno objavljivanje tačnih i lako dostupnih informacija.
Međunarodnim organizacijama i partnerima
· Nastaviti aktivno praćenje primene principa vladavine prava, zaštite ljudskih i imovinskih prava i poštovanja procesnih garancija, uz blagovremeno i dosledno javno reagovanje u slučajevima koji izazivaju ozbiljnu zabrinutost u pogledu poštovanja ovih principa.
· Nastaviti sa pružanjem podrške inicijativama usmerenim na unapređenje institucionalne transparentnosti, višejezične komunikacije i pristupa informacijama za sve zajednice na Kosovu, kao i podsticanjem institucija na doslednu primenu zakonskih obaveza u ovim oblastima.
